Kako se osloboditi negativnih emocija iz prošlosti?

Kako se osloboditi negativnih emocija iz prošlosti?

Poznata vam je izreka „sit gladnome ne vjeruje”? Danas nerijetko možete čuti da su se ljudi međusobno otuđili jedni od drugih kao i to da malo tko mari za osjećaje drugih. Nažalost, ljudi ne razvijaju ono što im je prirodno ugrađeno u moždanim sinapsama, a to je sposobnost empatije. Koliko puta ste samo poželjeli da neka osoba razumije što osjećate i o čemu razmišljate, da razumije razlog zbog čega vas je život oblikovao u ovo što ste sada?  Svi smo mi ljudska bića te svi tražimo razumijevanje, a to može samo onaj tko „pokuša hodati u vašim cipelama”. Ipak, našli ste se u situaciji u kojoj vam je nanesena nepravda, a vi ste ostali duboko povrijeđeni i ne vidite izlaza. Lijek je zapravo jednostavan – oprostiti.

Zvuči vam suludo oprostiti nekome tko je bio loš prema vama? Istina, na prvi pogleda da, ali jedno je sigurno, time što opraštate sada ne činite uslugu toj osobi, već sebi.

Zapravo, trebamo oprostiti iz potpuno sebičnih razloga i to s pravom. Ovo je jedini način da se oslobodimo iz kruga negativnih emocija, poput ljutnje, zamjeranja i ogorčenosti koje će se početi odražavati na drugim područjima u životu. Mislite da se buntovničkim neopraštanjem i trpanjem u ladice zaborava lakše nosite s povredom? Sasvim suprotno… Vežete se dodatno uz te osobe jer upravo sve činite s „uspomenom” na njih, gorkom ili ne, dok one zapravo nastavljaju živjeti u našim mislima. Što češće „preskočimo” misliti ili razgovarati o njima, to ih sve više utiskujemo u podsvijest dok na kraju ne postanu onaj (bolesni) dio nas, čak dio naše same biti. Ukoliko nekome nešto zamjerate, dokazano je da otpuštate isti kemijski koktel hormona kao u stresnim situacijama kao što su adrenalin, kortizol i noradrenalin. Osim toga, osobe koje znaju opraštati, imaju manje srdžbe, optimističnije su i pod manjim stresom. Prema tome, neopraštanje predstavlja i fizički teret koji nas opterećuje budući da ono što „prožvačete” smanjuje moždanu aktivnost rezerviranu za fizičke napore, tvrde stručnjaci.

Međutim, opraštanje ne treba biti isključivo usmjereno prema drugima, krenite od sebe. Vrijeme je da zavolite onu osobu koju želite i da drugi oko vas vole, a to ste upravo vi. Vlastite bitke naučile su me da voljeti ne znači neprestano davati dok se skroz ne „ispraznite” jer nitko nije savršen i davanjem svega svoga dajemo i ono manje dobro, dajemo i svoj teret. A nije svatko spreman nositi se s tim i tu dolazi do prekida. Očekujete najbolje natrag, misleći prvenstveno na ljubav, a zaboravljate da ste toj osobi dali i svoje strahove, i nesigurnosti, i frustracije. Koliko je onda apsurdno tražiti da se i vama da najbolje i najljepše? Zato, naučite voljeti sebe i prihvatiti druge jer ljubav nije ni uvjetovanje ni trgovina. Vjerujte, kad jednom ovo shvatite, postaje lako, sasvim lako… jer se više od toga ljudski učiniti ne može.

Zavolite sebe i to bez odlaganja, jedino ste u toj vezi cijeli život, a samim time moći ćete pustiti prošlost, prestati strepiti nad budućnošću i napokon živjeti život u jedinom mogućem trenutku – sadašnjem. Dopustite li mržnji da vas ispuni, oduzimate sebi mjesto za ono dobro, a kada volite postajete bogatiji za ono što volite. Neka vam ego ne bude kočnica i zato oprostom pronađite otuđeni dio sebe i uvijek imajte na umu da je oprost vrlina jakih i način da se uzdignete iznad svega što vas mori i svih koji vas povrjeđuju. Neprekidno praštati srcem znači vječno voljeti i biti istinski sretan, a to one lišene te spoznaje najviše ljuti.

                             A. Vukušić