GM (genetski modificirana) hrana

Što su to genetski modificirani (GM) organizmi i GM hrana?

Genetski modificirani organizmi mogu se definirati kao organizmi u kojima je njihov genetski materijal (DNK) promijenjen na način koji se u prirodi ne događa. Ova tehnologija još se naziva i „genska tehnologija“, „rekombinantna DNK tehnologija“ ili „genetski inženjering“. Ona omogućava prijenos određenih gena s jednog organizma na drugi, čak i među jako različitim vrstama organizama. Takve metode u svijetu se koriste za proizvodnju GM biljaka, koje se onda uzgajaju za ljudsku prehranu.

Zašto se proizvodi GM hrana?

Iako će o rizicima kasnije biti riječi, valja reći kako GM hrana ima svoje prednosti u odnosu na konvencionalnu (organsku) hranu. Prije svega to su niža cijena, duži vijek trajanja proizvoda ili veća nutritivna vrijednost. Međutim, osnovni razlog zbog kojeg se GM hrana počela proizvoditi bila je veća otpornost od nametnika i bolesti biljaka (smanjuje uporabu pesticida!).

Koja GM hrana se uzgaja?

Ukupno je poznato 16 genetski modificiranih kultura. To su kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja. Na gotovo svim površinama su uzgajane pretežito četiri poljoprivredne kulture, i to soja (čak 60% svih površina GM hrane), kukuruz, pamuk i uljana repica.

Kako se određuju potencijalni rizici po ljudsko zdravlje?

Sigurnosne procjene GM hrane uključuju: (a) izravne učinke na zdravlje (toksičnost), (b) mogućnost izazivanja alergijskih reakcija (alergogenost), (c) specifične tvari koje mogu imati hranidbena ili toksična svojstva, (d) stabilnost unesenog gena, (e) nutritivne učinke povezane s genetskom modifikacijom, (f) druge neželjene učinke koji mogu nastati zbog unesenog gena. 

Što bi moglo predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje?

1. Alergenost: U praksi se ne preporuča prijenos gena s hrane koja izaziva alergije, ukoliko se ne dokaže da protein proizveden iz gena nije alergen. Sva GM hrana se testira na alergenost prema protokolima SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) i FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda). Do danas nije pronađena GM alergena hrana. 
2. Prijenos gena: Problem bi moglao predstavljati prijenos gena iz GM hrane u ljudske stanice ili u bakterije koje se nalaze u ljudskim crijevima (npr. prijenos gena za otpornost na antibiotike). Premda je vjerojatnost prijenosa mala, SZO i FAO stručnjaci predlažu da se uopće ne upotrebljavaju geni za otpornost na antibiotike. 
3. Outcrossing (križanje): Križanje se odnosi na prijenos gena GM hrane na ostale usjeve ili na ostale biljke. Osim križanja, i samo miješanje GM hrane i konvencionalne hrane na poljima moglo bi imati posljedice po sigurnost hrane. Ovaj rizik je realan, jer je u SAD-u dokazano da je došlo do miješanja kukuruza koji je odobren samo za životinje, s kukuruzom za ljudsku prehranu.   

Koje su moguće posljedice po okoliš?

Moguće opasnosti koje zabrinjavaju su mogućnost „bijega“ modificiranog gena u prirodu, preživljavanje modificiranog gena nakon sjetve, osjetljivost korisnih kukaca na produkte gena te smanjenje bioraznolikosti.

Je li GM hrana sigurna?

Na ovo pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor. Svaku GM hranu treba procijeniti posebno. GM hrana koja se trenutno nalazi na tržištu u svijetu prošla je procjenu rizika i nije vjerojatno da uzrokuje rizik za zdravlje ljudi. Nadalje, u zemljama u kojima se GM hrana prodaje nema dokaza o negativnom utjecaju na zdravlje.

Koje vrste GM hrane se nalaze na svjetskom tržištu?

Sva GM hrana koja se nalazi na svjetskom tržištu proizvedena je tako da zadovoljava jedan od tri uvjeta: otpornost na oštećenja insektima, otpornost na virusne infekcije i tolerancija na neke herbicide. Svi geni koji se koriste u GM hrani uzeti su iz mikroorganizama.

Postoji li u Republici Hrvatskoj laboratorij za kontrolu GMO-a?

Laboratorij za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a rješenjem ovlašćuje ministar zdravlja. Uvjeti glede prostorija, opreme i stručne spreme radnika koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji propisani su odgovarajućim pravilnikom (NN 26/10). Trenutačno u Republici Hrvatskoj postoje dva ovlaštena laboratorija: Laboratorij za detekciju GMO-a pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Zagrebu i Laboratorij za ispitivanje sjemena pri Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku.

IZVOR: https://www.zzjzdnz.hr/

SLIKA: https://pixabay.com/