PROPOLIS

Propolis je mnogima omiljeno “čudo” iz prirode, bilo da se koristi kao kapi ili u spreju, jer je koristan za grlo, kad vas muči herpes ili kada se porežete. Prirodna učinkovita zaštita zdravlja usne šupljine, gornjih dišnih putova, želuca, debelog crijeva…

Propolis, na engleskom poznat i pod imenom „bee glue“ (pčelinje ljepilo) ljepljiva je smolasta tvar koju pčele prikupljaju i koriste. Riječ „propolis“ dolazi iz starogrčkog jezika, a dolazi od dvije riječi – „pro“ (ispred) i „polis“ (grad). Ime je nastalo tako što su grčki pčelari uvidjeli da taj materijal pčele koriste za izgradnju zida ispred svoje košnice.

Propolis je smjesa smola koje pčele skupljaju na pupoljcima drveća, oplemene ih izlučevinama svojih žlijezda te im dodaju vosak. . Boja i sastav propolisa ovise o lokaciji košnice, tj. lokalnim biljnim izvorima. Ipak, u većini slučajeva propolis je ugodnog aromatičnog mirisa, žuto-zelene do tamno smeđe boje. Jedna košnica proizvede oko 150 do 200 grama propolisa godišnje, a zanimljivo je da samo europske vrste pčela proizvode propolis; tropske vrste ga uopće ne koriste.

Pčele sa tom ljepljivom smjesom popravljaju i premazuju saće te unutarnje zidove košnice, čime sprječavaju prodor vlage i vjetra te košnicu štite od mikroba. Propolisom također zatvaraju manje pukotine u saću, obično one manje od oko 5 mm, dok za saniranje većih pukotina koriste čisti vosak. Budući da se propolis lako stvrdne i dobro učvršćuje, njime se i povećava čvrstoća same strukture saća, a služi i za ublaživanje vibracija. Propolis u košnici također hlapi te time stvara prirodnu zaštitu koja omogućava zdrav razvoj i život obitelji pčela jer ima ulogu prirodnog antibiotika.

Zbog svojih poznatih antiseptičkih svojstava, propolis pčelama koristi i za sprečavanje rasta bakterija i gljivica, kao i za „mumificiranje“ malih životinja koje nekako uspiju ući u košnicu (štakori, miševi), a koje pčele ne mogu same iznijeti van jer su preteške i prevelike, a njihovo bi truljenje ugrozilo zdravlje cijele košnice.

Propolis se sastavom također razlikuje od lokacije do lokacije, no preko 45% pa sve do 70% redovito čini smola drveća, dok 30-ak % čini pčelinji vosak. Ostatak, do 10%, čine esencijalna ulja, a oko 5% čine pelud, minerali i flavonoidi. Sastav propolisa nije stalan već ovisi o vrsti i sorti biljaka koje pčele posjećuju, godišnjem dobu, klimatskim (ne)prilikama i drugome.

Primjena propolisa

Propolis ima širok spektar primjena. Osim što se koristi u medicinske svrhe, ima svoje primjene i u industriji. Može ga se naći u raznim kozmetičkim proizvodima, šamponima, pastama za zube, ruževima za usne i različitim vrstama krema. U Japanu se propolis koristi i kao konzervans za produljenje svježine smrznute ribe. Međutim on nema neku prehrambenu vrijednost, za razliku od meda. Zato ga se ne koristi u prehrambene, već gotovo isključivo u terapeutske svrhe. U njemu se nalaze samo tragovi šećera i bjelančevina, ali sadrži minerale i vitamine. Od minerala u najvećoj su koncentraciji  željezo i cink, a od vitamina sadrži vitamine A, B₁, B₂, B₆, C i E. Bogat je flavonoidima i oni su glavne tvari koje propolisu daju njegova ljekovita svojstva. Zaštitni učinak flavonoida odgovoran je za propolisov utjecaj na zdravlje srca, krvožilnog sustava, sprečavanje raka, artritisa i neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest. To je zato što su oni snažni antioksidansi koji smanjuju količinu slobodnih radikala u tijelu, te tako smanjuju razvoj upalnih procesa.

U medicinske se svrhe propolis koristi nekoliko tisuća godina. Stari su Egipćani koristili pčelinje proizvode pri balzamiranju, a proizvodili su i razne masti i kreme. Poznato je da su Grci upotrebljavali proizvode od propolisa za liječenje posjekotina i gnojnih upalnih stanja. O pčelama i medu hvalospjeve su pisali i Vergilije i Plinije Stariji, među ostalima. Ljekovitost meda i pčelinjih proizvoda bila je poznata i Arapima, te se tako i u Kuranu mogu naći dijelovi koji spominju med. Med se spominje i u Bibliji. Perzijanci su propolis koristili za razne osipe, upale kože, liječenje bolova u mišićima i reumatskih tegoba.

Propolis je, dakle, antiseptik, antimikotik, djeluje antibakterijski i protuupalno, spazmolitik, anestetik, antioksidans, a in-vitro sprječava razvoj stanica raka i utječe na imunološki odgovor. U nekim je istraživanjima propolis uspješno usporio rast stanica raka jetre i maternice, dojke, kože, debelog crijeva i bubrega.

Propolis dobro djeluje na opće zdravlje onoga koji ga uzima. Ima dokazano antibakterijsko djelovanje, a evo što mu se sve pripisuje (što dokazano, što nedokazano):

• antibakterijska (djeluje protubakterijski)
• antigljivična (djeluje protugljivično na preko 60 vrsta gljivica)
• antivirusna ( djeluje protuvirusno na viruse herpesa, virus gripe tipa II)
• protuupalna 
• antioksidativna 
• anestetička (vrlo jak lokalni anestetik)
• antitumorska svojstva (ometa razvoj tumora)
• imunostimularna svojstva (stimulira rad odnosno jača imunosustav)
• potiče regeneraciju tkiva (obnavlja oštećena tkiva)
  štiti organizam od posljedica zračenja

Propolis se uglavnom smatra bezopasnim proizvodom bez nekih većih nuspojava. Jedina značajnija i dokumentirana nuspojava javlja se u vidu kontaktnog dermatitisa, tj. lokalizirane reakcije koja prolazi brzo nakon prestanka primjene propolisa.

Na našem je tržištu propolis dostupan u širokoj paleti proizvoda. Tako su dostupne razne kapi, sprejevi, masti, čak i med s dodanim propolisom. Propolis je od koristi djeci i odraslima, rekonvalescentima i sportašima. Posebno je jednostavna njegova primjena. Naši ga djedovi i bake „po starinski“ stavljaju na kocku šećera dok je mlađim generacijama favorit propolis u spreju. Sigurna je to prva pomoć kad grlo malo zagrebe, bukne herpes ili se porežemo.

Preporuka za sve pčelinje proizvode je uzeti ih otprilike jedan sat prije jela ili oko dva sata nakon jela, po mogućnosti sa zadržavanjem u ustima što je dulje moguće.

Propolisove kapi

Nakapajte 15-20 kapi ujutro i navečer na kockicu šećera ili žličicu meda. Po mogućnosti neka med bude kristaliziran kako bi ga mogli što dulje zadržati u ustima. Propolisove kapi možete nakapati i u 2 dcl toplog čaja, mlijeka ili vode i napitak piti tri puta na dan.

Za djecu se može koristiti alkoholna otopina propolisa nakapana na kocku šećera koju ostavimo dan – dva na zraku da ispari alkohol i dobijemo propolis kocke s vrlo malo ili čak bez alkohola (količina kapi prilagođava se tjel. težini djeteta, namjeni- preventivno ili kurativno).

Sirovi propolis

Sirovi propolis možete uzimati 3-5 grama dnevno, između obroka. Prije nego što progutate propolis, cuclajte ga i žvačite u ustima najmanje 15 minuta. Ako se dio propolisa zalijepi po zubima, očekujte i žućkaste zube. No žutilo se lako skida medenom pastom za zube za koju ćete trebati žlicu meda, žlicu sode bikarbone i žlicu sitne morske soli.

Kod primjene spreja za usta, propolis je potrebno poprskati direktno na bolno mjesto ili ranice, a sprej za nos može se koristiti više puta dnevno jer za razliku od lijekova, ne stvara ovisnost.

Uz kapi, postoji i propolisova mast koja se koristi kod površinskih rana, posjekotina, suhe kože, za regeneraciju kože i kod hemoroida.

Propolis se može naći u svakoj ljekarni, i to zasluženo, jer je propolis stvarno lijek u punom smislu te riječi. Radi se o daru prirode koji ljudi već tisućama godina koriste za liječenje raznih bolesti i tegoba, i to uglavnom uspješno. Iako neke primjene još uvijek iziskuju dodatna istraživanja, sama primjena propolisa, zbog njegovih gotovo nepostojećih nuspojava, ne može štetiti, a koristi su mnogobrojne i znatne. Radi se o sigurnom lijeku s nevjerojatno širokim spektrom tegoba u čijem liječenju pomaže, u čemu mu je malo koji klasični lijek ravan (osim, naravno, drugog pčelinjeg proizvoda – meda). 

SLIKE: pixabay.com