A ovako su se žene dotjerivale kroz povijest…

Kada je kozmetika u pitanju, jednako kao i kod mode, trendovi se iz sezone u sezonu mijenjaju. Ono što je sada „IN” već za nekoliko mjeseci će biti „OUT”. Iako se ti pomaci čine mali, kada ih promatramo kroz duži period, uočavamo zamjetne razlike. Primjerice, ono što je prije deset godina bilo lijepo, sada, pogotovo kad vidite svoju staru fotografiju, vjerojatno nećete vjerovati da ste to vi, ni po frizuri ni šminki, ničemu. Zamislite onda koliko promjena se moralo dogoditi kroz stoljeća kad vam čudno izgleda ono što je bilo aktualno prije tek jedno desetljeće?! Uistinu mnogo, stoga vam donosimo neke najzanimljivije promjene koju je doživio make-up u svojoj evoluciji.

Drevni Egipat
Prva asocijacija koja predstavlja cijeli ovaj period jest svakako Kleopatra koja se kupala u kozjem mlijeku kako bi joj koža bila glatka i mekana. A svojom osebujnom ljepotom i pomno nanesenom šminkom izbezumila je i Marka Antonija, rimskog vojskovođu i tako spasila Egipat od rimske okupacije. Osim toga, u drevnom Egiptu se poseban naglasak stavljao na oči. Kapci, trepavice i obrve su se crnile kajalom (crnom bojom koja je po teksturi tvrđa od tuša za oči, a mekša od klasične olovke za oči), a u nedostatku toga, čak se koristio se i ugljen. Tijekom arheološkog istraživanja u faraonskim grobnicama pronađene su posude s mirisnim balzamom kojega su jednako i muškarci i žene koristili kako bi njegovali svoju kožu, odnosno osiguravali joj vlagu te spječavali isušivanje i nastanak bora za vrijeme jakih vrućina. Da, i Egipćani su se panično bojali bora! Također, vjeruje se kako su Židovi vještinu šminkanja preuzeli upravo od Egipćana budući da se opisi korištenja make up-a nalaze zapisani u Novom Zavjetu.

 
Drevni Rim
Znameniti komediograf Plaut opisao je šminku na sljedeći način: „Žena bez šminke je kao hrana bez soli.” Naravno, Plaut je u tom svom viđenju možda malo pretjerao, ali oprostit ćemo mu budući da se u djelima koje je pisao jasno vidi kako je bio izvrstan poznavatelj karaktera, te je to je iskoristio kao podlogu za svoja dramska djela. I u Rimu je kajal bio u širokoj upotrebi, služio je za naglašavanje ljepote očiju. Kreda se koristila kao puder, a na obraze se nanosilo rumenilo. Depilacija tijela je također bila obavezna.

 
Srednji vijek
Za vrijeme ovog tzv. mračnog doba, cijenila se izrazito blijeda put, a upravo je to u ono doba razlikovalo običan puk od aristokracije. Siromašni su bili primorani obrađivati zemlju po svim uvjetima, pa tako i na suncu, dok su se plemkinje držale hlada. Osim toga, koristile su se i drastične metode izbjeljivanja kože.

 
Renesansa
U vrijeme procvata čovječanstva za posvjetljivanje kože lica koristilo se olovo koje je za zdravlje bilo vrlo štetno, naravno, jer je riječ ni više ni manje nego o teškom metalu. Kraljica Elizabeta I. Tudor je također za naše poimanje danas imala neobičan beauty ritual, naime, za lice je koristila bjelanjak jajeta kako bi postigla ocakljen izgled koji je u to doba bio odraz zdravlja i ljepote.

 
Romantizam (1795. – 1820.)
U doba romantizma („Regency era” u Engleskoj) rumenilo je bilo glavno sredstvo uljepšavanja, a koristili su ga apsolutno svi. Obrve su morale biti naglašene, a kosa obojena kosa. Budući da je u to doba visoko čelo bilo odraz visoke inteligencije, žene su uz pomoć trake natopljene u octu i mačjem izmetu vezivale oko čela i time, kako su vjerovale, sprječavale rast kose na tom dijelu glave. Također, većina make-up recepata iz tog doba sastojala se od ljekovitog bilja, cvijeća, loja, povrća, izvorske vode i posebice zgnječenih jagoda. Blijeda put je još uvijek bila na cijeni jer je predstavljala lagodan život aristokracije. Kako bi zadržale svoju blijedu put, žene su cijelo tijelo pokrivale odjećom, a na glavi su nosile šešire s velikim obodom. Međutim, i u ovo doba su žene koristile po život opasne preparate za izbjeljivanje kože kojima su glavi sastojci bili olovo i živa. Neke nuspojave koje su pratile korištenje ovih preparata na koži su gubitak kose, jaki bolovi u trbuhu, drhtavica i naposljetku, smrt. Tek nakon smrti poznate britanske kurtizane Kitty Fisher, pojavila su se prva saznanja o štetnosti olova, ali bez obzira na to, žene su nastavile koristiti olovo. U 18. stoljeću smatralo se privlačnim imati tamne i sjajne oči, pa su mnoge dame koristile kapi „belladonna” kako bi izgledale ljepše, premda bi im tim vid bio zamućen, a dugotrajna primjena je mogla dovesti i do sljepoće.

 
Viktorijansko doba
Tijekom viktorijanskog doba make-up se smatrao odvratnim sredstvom uljepšavanja koje su koristile samo prostitutke. U to doba žene su uglavnom koristile domaće maske za lice pripremljene od zobi, meda i žumanjka jajeta. Za čišćenje lice upotrebljavala se ružina vodica ili pak mirisni ocat. U to doba žene su čupale i oblikovale svoje obrve, a trepavice su njegovale ricinusovim uljem. Ruž se nije upotrebljavao, ali se koristio briljantin za sjaj usana. Za bistar pogled koristio se limunov sok kao trik, po jedna kapljica u svako oko kada su htjele očarati.

 
20. stoljeće

Početkom 20. stoljeća make-up je doživio pravu revoluciju. Izumljena je prva maskara kakva nam je i danas poznata,od strane kozmetičkog giganta koji je i dan danas vrlo popularan, Maybelline. Godine 1914. Max Factor je na tržište izbacio prvi puder u kamenu i to mu ostaje najprodavaniji proizvod sve do dan danas. Ubrzo nakon toga na tržište se pojavilo i prvo rumenilo i ruž u ambalaži kakvi su nam poznati i danas. Popularna Nivea tada je prvi puta izišla na tržište u Njemačkoj. Između 1930. – 1950.godine brojne holivudske zvijezde bile su plaćene za promociju najnovijih linija make up-a, jedna od njih je bila i glasovita Audrey Hepburn. Šezdesetih godina prošlog stoljeća hipijevski stil obuzeo je svijet, a s tim je došao i liberalniji make-up. Pomno iscrtane oči s šarolikom paletom sjenila za oči bio je apsolutni „must have” tog doba, a taj se trend nastavio sve do 80-ih godina 20. stoljeća.

 
21. stoljeće

Moderno doba uistinu je svijet šminke pretvorio u umjetnost. Danas postoji toliko širok izbor make-upa da se pomoću nje s relativnom lakoćom, pa i bez pomoći estetske i plastične kirurgije, mogu učiniti čuda. Bezbroj vrsta šminke, jednako tako bezbroj vrst proizvođača, popularnost šminke ne jenjava jer je to ipak bezbolan i većini dostupniji način uljepšavanja. No, ukusi se razlikuju, a jedno je svakako ne trebate zaboraviti: „Oči su ogledalo duše”, prema tome, koliko god uljepšavali ono vanjsko, ako to ne dopunite s onim iznutra, samo je pitanje trenutka kad će fasada pasti.

L.Rađa